Poznati fudbaler opisao trenutak kada je Vidiću pretila izlazna vrata, a Muslin ga sačuvao za evropski debi protiv Omonije
Ivan Vukomanović, bivši fudbaler Crvene zvezde i Obilića, u opširnom intervjuu prisetio se zanimljive epizode iz vremena kada je zajedno sa Nemanjom Vidićem igrao za beogradske crveno-bele. Vukomanović je započeo karijeru u Slobodi iz Užica, potom nastupao za Obilić i francuski Bordo, a tokom perioda provedenog na pozajmici u Crvenoj zvezdi igrao je uz Nemanju Vidića u odbrani.
U razgovoru je posebno istakao trenutak kada je Nemanja Vidić trebalo da debituje za prvi tim Zvezde na evropskoj sceni. Nakon što je Goran Bunjevčević prešao u Totenhem, u odbranu su stigli Vladimir Matijašević i Goran Đukić, dok se ekipa pripremala za važan duel protiv Omonije sa Kipra. “Prvu zvaničnu evropsku utakmicu koju je Vidić odigrao za Zvezdu igrali smo zajedno. Sećam se, Bunja (Goran Bunjevčević) je otišao u Totenhem. Došli su Vladimir Matijašević, Goran Đukić, a neko nam je na Kipru falio u odbrani. Bila je dilema koga da stave jer Omonija je imala Nemca Rajnera Raufmana, visokog 195 cm, koji je postigao 40 golova glavom”, ispričao je Vukomanović.
Kako navodi bivši fudbaler, trener Slavoljub Muslin tada ga je pitao šta misli o tome da mladi Nemanja Vidić zaigra kao deo odbrambenog tandema uz njega i Matijaševića. “Rekao sam: ‘Super, zemljaci smo, znamo se i dobro komuniciramo.'”
Međutim, prema njegovim rečima, tadašnji sportski direktor kluba Dragan Džajić bio je skeptičan prema angažovanju mladog defanzivca: “Džaja napravi problem: ‘Kakav on? Gde on… Neću mu ni ugovor dati…'” Trener Muslin ipak nije odustajao: “Džajo pusti, ja sam trener – pusti ga s nama šest meseci, biće mali najbolji štoper u Evropi”, preneo je Vukomanović razgovor iz tog perioda.
Na kraju su Muslinove reči prevagnule – Nemanja Vidić ostaje u timu i debitovao je za Crvenu zvezdu na gostovanju protiv Omonije. Utakmica na Kipru završena je rezultatom 1:1. “Mi odigramo dole 1:1 i Vida igra. Tada ostane s nama i eto dokle je došao”, zaključio je Ivan Vukomanović.
Ova anegdota osvetljava važan trenutak u karijeri jednog od najpoznatijih srpskih defanzivaca i pokazuje koliko su trenersko poverenje i upornost bili presudni za razvoj Nemanje Vidića.











































