Španski centar blistao protiv Magic Johnsona sa 11 poena i 5 skokova, a kasnije otkrio borbu sa depresijom
Carlos Ruf, jedan od najtalentovanijih španskih košarkaša rođenih 1969. godine, upisao je zapažen nastup u Parizu 1991. godine kada je kao član Joventuta iz Badalone zamalo iznenadio Los Angeles Lakerse predvođene Magic Johnsonom i Jamesom Worthyjem. U okviru istorijskog McDonald’s Open turnira, Ruf je za samo 15 minuta na parketu postigao 11 poena i zabeležio 5 skokova, a imao je i šut za produžetak u završnici susreta koji je završen pobedom Lakersa rezultatom 116:114.
Ovaj meč održan je u dvorani Pariz-Bersi, a tada dvadesetjednogodišnji Carlos Ruf, visok 2,11 metara, plasirao se u prvi plan evropske košarke zahvaljujući odličnom izdanju protiv NBA velikana. Tokom svoje karijere, Ruf je sedam puta nastupao za seniorsku reprezentaciju Španije. Klubsku karijeru gradio je u timovima Joventut Badalona (1987–1992), Valvi Girona (1992–1996), Sant Josep de Badalona (1996–1997), Breogán (1997–1998), Caprabo Lleida (1999–2000), Manresa (2000–2001), Aracena (2001–2002) i Montcada (2002–2003).
Iako ga je meč protiv Lakersa lansirao među zvezde, Rufovu karijeru su značajno usporile povrede kolena, među kojima i teža povreda ukrštenih ligamenata koja je uticala na njegovu igru i dovela ga do nastupa u nižim španskim ligama poput LEB Oro i Liga EBA.
U nedavnom intervjuu za medije, Carlos Ruf otvoreno je govorio o svojoj životnoj borbi sa depresijom. “U jednom trenutku nisam ni znao da patim od depresije. To dolazi neprimetno – očekuješ dobru sezonu, ali se situacija izokrene. Povrede su me slomile”, prisetio se Ruf. On ističe da se nakon prestanka profesionalne karijere suočio sa najtežim periodom života koji je uključivao dva pokušaja samoubistva: “Moj najniži trenutak bio je posle odlaska iz košarke. Jedino što sam tada želeo bilo je da ‘ugasim svetlo’. Mislim da to zapravo više predstavlja vapaj za pomoć nego želju za nestankom.”
Ruf dalje navodi: “Depresija vas vodi do ambisa, a tada niste svesni realnosti i želite da bol prestane. Srećom, dobio sam drugu priliku – nakon pokušaja samoubistva usledio je tretman i dijagnoza bipolarnog poremećaja. Moj novi život počeo je zapravo tek posle te dijagnoze.” On naglašava važnost otvorenog razgovora o mentalnom zdravlju među sportistima i poručuje: “Loši trenuci prolaze – treba naučiti preuzeti kontrolu nad sopstvenim životom i ne biti prestrog prema sebi.”











































